Tradicija uzgoja lipicanera u Srbiji
Ergela 'Gladno' je osnovana 1920. godine kao vlasnitvo Branka Lađevića. Ergela je proizvodila kvalitetan podmladak. Prvi priplodni pastuvi bili su 'Maestoso Titanika' i 'Maestoso Matulja'. Tokom drugog svetskog rata rad ergele je zamro, a zavretkom rata 1946. godine je obnovljena kao državna ergela 'Fruska Gora'.
U privatnom uzgoju u periodu između dva rata, na svom salašu između Novog Slankamena i Novih Karlovaca (Sasa) Radivoj Natosević iz Novog Slankamena je kao vrsni poznavalac i ljubitelj konja u sopstvenoj režiji, pažljivom selekcijom uspeo da stvori dva roda lipicanskih kobila: Bazovicu i Rusalku. Sve svoje konje je posle drugog svetskog rata, sticajem nesrećnih porodičnih okolnosti, poklonio ergeli 'Gladnoš' tj. 'Fruška Gora'.
Ergela je rasformirana je 1959. godine. Pojedina grla su prodata zemljoradnicima okolnih sela, a jedan broj grla je završio u ergeli 'Vučjak'. Nažalost, onima koji su rasformirali ergelu žurilo da 'Gladnoš' sto pre očiste od 'konjskog' materijala, pa su bukvalno celu ergelu spakovali i poslali na klanicu u Italiju. Tradiciju odgoja i ime ove ergele preuzela je i nastavlja konjarska zadruga ' Fruška Gora'- Beka.
U privatnom uzgoju u periodu između dva rata, na svom salašu između Novog Slankamena i Novih Karlovaca (Sasa) Radivoj Natosević iz Novog Slankamena je kao vrsni poznavalac i ljubitelj konja u sopstvenoj režiji, pažljivom selekcijom uspeo da stvori dva roda lipicanskih kobila: Bazovicu i Rusalku. Sve svoje konje je posle drugog svetskog rata, sticajem nesrećnih porodičnih okolnosti, poklonio ergeli 'Gladnoš' tj. 'Fruška Gora'.
Ergela je rasformirana je 1959. godine. Pojedina grla su prodata zemljoradnicima okolnih sela, a jedan broj grla je završio u ergeli 'Vučjak'. Nažalost, onima koji su rasformirali ergelu žurilo da 'Gladnoš' sto pre očiste od 'konjskog' materijala, pa su bukvalno celu ergelu spakovali i poslali na klanicu u Italiju. Tradiciju odgoja i ime ove ergele preuzela je i nastavlja konjarska zadruga ' Fruška Gora'- Beka.
Gde se mozemo naci
Sigurno veliku ulogu u uzgoju lipicanera u Srbiji ima ergela "Karađorđevo". Uzgoj konja na ovoj teritoriji započeo je krajem XIX veka, za potrebe vojnih jedinica i ergele " Mezőhegyes". Zakonom o ustrojstvu državnih ergela Kraljevine osnovana je državna ergela "Karađorđevo". Istovremeno su formirana i dva pastuvska stanita, jedno u Karađorđevu za potrebe Bačke i Srema, a drugo u Bantskom Karlovcu, za potrebe Banata. Prvenstveni zadatak bio je proizvodnja pastuva za priplod u narodnom konjarstvu.
Lipicanska rasa konja odgaja se na ergeli od 1930. godine. Konji vode poreklo uglavnom od grla iz državne ergele "Demir kapija" i "Stančić". 1939. deo konja kupljen je u Mađarskoj, a takođe je vrena i razmena grla sa drugim ergelama. Ergela je preuzela i lipicanska grla sa banovskog dobra "Kosančić" sa čijim je priplodnim materijalom 1945. formirana pokrajinska ergela "Fruška Gora"-Gladnoš.
U periodu od preko 70 godina pa do danas, ergela "Karađorđevo" je sopstvenom reprodukcijom (uz delimičnu nabavku priplodnh kobila iz rasformiranih lipicanskih ergela "Fruka Gora", "Dobričevo", "Lipik") kupovinom i razmenom sa ergelama "Lipica", "Đakovo" i Prnjavor formirala dananju lipicansku ergelu konsolidovanog tipa i čistog porekla. U toku dugogodinjeg rada, pored klasičnih, nastali su i posebni rodovi kobila, delimično i na arapskoj osnovi. Za pepinjere su upotrebljavani pepinjeri svih linija, iz sopstvenog uzgoja ili su nabavljeni iz drugih lipicanskih ergela. Politika uzgoja usmerena je na proizvodnju priplodnog materijala za potrebe široke populacije lipicanskih konja u Srbiji.
Ergela je od svog osnivanja do danas proizvela vie stotina pastuva za priplod u narodnom konjarstvu, koji se daju u zakup konjarskim zadrugama, udruženjima, konjičkim klubovima, poljoprivrednim gazdinstvima i individualnim proizvođačima sirom Srbije. Selekcija i uzgoj usmereni su ka proizvodnji priplodnjaka koji odgovaraju ovim potrebama u iroj populaciji ravničarskih terena u našoj zemlji. Nastoji se da se dobiju grla sa dubljim, irim, kočatijim okvirom, izdanih i elegantnih hodova, upotrebljivih u zaprežnom radu i pod sedlom. Ergela je poznata i po uzgoju vranog lipicanca.
Svuda u svetu ćete na pitanje da li postoje razlike između lipicanera na različitim farmama dobiti negativan odgovor. No, razlike naravno postoje. Lipicanci odgojeni u ergeli "Karađorđevo" malo su teži i veći od onih u Lipici, sto se može objasniti uticajem podneblja, selekcijskog rada i činjenicom da se u ovom delu Vojvodine koriste za lake radove u poljoprivredi, transportu, vožnji zaprega i pod sedlom.
Zastupljene su sledeće pastuvske linije: PLUTO, CONVERSANO, NEAPOLITANO, FAVORY, MAESTOSO, SIGLAVY,TULIPAN, INCITATO, i sledeće linije kobila: DEFLORATA, DJEBRIN, GIDRANA, SPADIGLIA, MANZI (ELJEN-ODALISKA).
Od 30. novembra 1921. sva grla oždrebljena na ergeli "Karađorđevo" dobijaju sledeće žigove: na levom butu slovo "K", a na desnom vratu: zadnja dva broja godine rođenja i tekući broj iz registra ždrebadi
Lipicanska rasa konja odgaja se na ergeli od 1930. godine. Konji vode poreklo uglavnom od grla iz državne ergele "Demir kapija" i "Stančić". 1939. deo konja kupljen je u Mađarskoj, a takođe je vrena i razmena grla sa drugim ergelama. Ergela je preuzela i lipicanska grla sa banovskog dobra "Kosančić" sa čijim je priplodnim materijalom 1945. formirana pokrajinska ergela "Fruška Gora"-Gladnoš.
U periodu od preko 70 godina pa do danas, ergela "Karađorđevo" je sopstvenom reprodukcijom (uz delimičnu nabavku priplodnh kobila iz rasformiranih lipicanskih ergela "Fruka Gora", "Dobričevo", "Lipik") kupovinom i razmenom sa ergelama "Lipica", "Đakovo" i Prnjavor formirala dananju lipicansku ergelu konsolidovanog tipa i čistog porekla. U toku dugogodinjeg rada, pored klasičnih, nastali su i posebni rodovi kobila, delimično i na arapskoj osnovi. Za pepinjere su upotrebljavani pepinjeri svih linija, iz sopstvenog uzgoja ili su nabavljeni iz drugih lipicanskih ergela. Politika uzgoja usmerena je na proizvodnju priplodnog materijala za potrebe široke populacije lipicanskih konja u Srbiji.
Ergela je od svog osnivanja do danas proizvela vie stotina pastuva za priplod u narodnom konjarstvu, koji se daju u zakup konjarskim zadrugama, udruženjima, konjičkim klubovima, poljoprivrednim gazdinstvima i individualnim proizvođačima sirom Srbije. Selekcija i uzgoj usmereni su ka proizvodnji priplodnjaka koji odgovaraju ovim potrebama u iroj populaciji ravničarskih terena u našoj zemlji. Nastoji se da se dobiju grla sa dubljim, irim, kočatijim okvirom, izdanih i elegantnih hodova, upotrebljivih u zaprežnom radu i pod sedlom. Ergela je poznata i po uzgoju vranog lipicanca.
Svuda u svetu ćete na pitanje da li postoje razlike između lipicanera na različitim farmama dobiti negativan odgovor. No, razlike naravno postoje. Lipicanci odgojeni u ergeli "Karađorđevo" malo su teži i veći od onih u Lipici, sto se može objasniti uticajem podneblja, selekcijskog rada i činjenicom da se u ovom delu Vojvodine koriste za lake radove u poljoprivredi, transportu, vožnji zaprega i pod sedlom.
Zastupljene su sledeće pastuvske linije: PLUTO, CONVERSANO, NEAPOLITANO, FAVORY, MAESTOSO, SIGLAVY,TULIPAN, INCITATO, i sledeće linije kobila: DEFLORATA, DJEBRIN, GIDRANA, SPADIGLIA, MANZI (ELJEN-ODALISKA).
Od 30. novembra 1921. sva grla oždrebljena na ergeli "Karađorđevo" dobijaju sledeće žigove: na levom butu slovo "K", a na desnom vratu: zadnja dva broja godine rođenja i tekući broj iz registra ždrebadi